Sinoć smo u prostoru Udruge Fokus stvorile prostor u kojem ništa nismo morale objašnjavati. Bila je to večer sjećanja, koju smo nazvale Tihe ljubavi, a povodom mjeseca obilježavanja perinatalnog gubitka.

Sjele smo zajedno – kao žene i kao mame. Podijelile smo djeliće svojih života, svoje priče i strahove, ali prije svega pružile smo jedna drugoj ono što u svakodnevici često nedostaje: sigurno mjesto za tugu i sjećanje. Govorile smo o našim bebicama. Spomenule smo ih s tolikom nježnošću i ljubavlju koja ne prestaje, ma koliko vremena prošlo.

Ova večer donijela nam je ono najvrjednije – zajednicu. Poglede koji razumiju bez potpitanja, zagrljaje koji pridržavaju i mirnu spoznaju da u ovome više ne moramo hodati same. Hvala svakoj mami na hrabrosti i otvorenom srcu. Naše bebice zauvijek žive u nama i u krugu koji smo stvorile.